- Ukratko se predstavi čitačima
Zlatko Nikolić, 28 godina, iz Zagreba, student povijesti na Filozofskom fakultetu u Puli. Povremeno zaposlen na različitim manualnim poslovima i trenutno obnašam dužnost rotacijskog zastupnika u Skupštini Grada Zagreba ispred radikalno lijeve partije Radničke fronte (RF).
- Prije nego što krenemo o Zagrebu, hrvatskoj ljevici itd… možeš malo opisati koji su glavni stavovi Radničke Fronte?
Radnička fronta nastala je tijekom 2014. godine, a službeno registrirana kao politička partija u 2015. godini kao široko lijeva fronta i to od strane dijela istaknutih pojedinaca na ljevici koji su do tada djelovali izvan parlamentarno, od pojedinih malih lijevih grupacija i nekih borbenih sindikalaca. Radnička fronta stoji prvenstveno na pozicijama antikapitalizma odnosno na poziciji društvene transformacije u socijalizam. Neke druge politike koje se kod nas ističu je svakako direktnodemokratski unutarnji ustroj, beskompromisni stav oko antifašizma te suprotstavljanje i odmak od dosadašnje mainstream neoliberalne i liberalne politike ‘građanskih’ opcija koja čuvaju status quo u društvu i donose sve veću društvenu nejednakost.
- Kakva je situacija u Zagrebu i koji su ukratko glavni problemi u Gradu?
Grad Zagreb je glavni i najveći grad s najvećim ljudskim i gospodarskim potencijalom pa se u teritorijalnoj podijeli zemlje uzima kao poseban entitet. Gradom upravlja gradonačelnik grada sa svojim gradskim uredima koja se ponašaju kao mala ministarstva za upravljanje uz posredstvo Gradske Skupštine kao predstavničkog tijela koje kontrolira ono što se u Zagrebu događa. Problemi su krupni i o njima bi se dala ispisati posebna crtica no trenutno goreći problem je sam gradonačelnik koji radi dogovora s desnom partijom u Gradskoj Skupštini ima većinu pa stoga upravlja gradom potpuno netransparentno uz masovna podilaženja lokalnim tajkunima, moćnicima i poduzetnicima. Ogroman javni novac se slijeva u privatne džepove. Drugi problem je i potpuna nemogućnost opozicije bilo kako stane na kraj da se nedemokratskim praksama jednoga čovjeka koje su u više slučajeva evidentno štetne i štetočinske po grad, proračun i stanovništvo grada. Ako je gradonačelnik nešto odlučio, a obično je nešto odlučeno iza zatvorenih vrata i u dogovoru s nekime kome će bilo kakva odluka donesti određen novac, moć ili utjecaj, onda ne postoji institucionalna mogućnost da se to spriječi osim u Gradskoj Skupštini, u kojoj isti kontrolira većinu radi različitih dogovora s desnicom, pretrčavanjem liberalnih zastupnika u njegovu većinu pod sumnjivim okolnostima itd. Gradonačelnik je to s cijelim nizom kaznenih optužnica, no partija na vlasti koja vrlo slično upravlja i državom vrši političke pritiske na pravosuđe te onemogućava sudstvu da mu stane na kraj. Radi se o HDZ-u s kojim je gradonačelnik sa svojom strankom u koaliciji i u državnom parlamentu, a odlično surađuju i u lokalnoj koaliciji u Gradskoj Skupštini. Ako ćemo generalizirati, grad Zagreb je država u državi s obzirom na veličinu, broj stanovnika i proračun Grada, a gradonačelnik se ponaša kao njen šerif na vlasti.
- Vezano uz to koji su trenutno ciljevi Radničke Fronte u zagrebačkom kontekstu?
Prvenstveno, Radnička fronta ne ulazi u parlamentarnu borbu iz nekih velikih snova da će se preko parlamenta dogoditi neka krupna promjena, jer sustav predstavničke parlamentarne demokracije smatramo za samo imitaciju demokracije. To je nešto što sam već natuknuo, odluke se donose negdje drugdje, a u parlamentima se samo izglasavaju. U Gradskoj Skupštini o pojedinim odlukama nema niti rasprave jer pozicija odbija raspravljati i odgovarati na pitanja opozicije. Sve odluke koje se odnose na stotine tisuća stanovnika grada Zagreba nisu niti u jednom trenutku došle kao istinski odraz volje tih istih ljudi već se bira netko tko odlučuje za njih. A taj isti, u ovom slučaju gradonačelnik, gotovo redovito odlučuje ne u korist stanovništva, već u korist male interesne skupine koja mu njegovo dobročinstvo vraća u trenutku kada se treba napuniti kasa pred izbore. Mi smatramo da se kompletni politički sustav zemlje treba redefinirati i spustiti što više odluka i upravljanja na male razine i niža politička tijela koja su po svojoj definiciji bliža populusu samom.
Radnička fronta u političkim tijelima sudjeluje radi javne govornice kroz koju pokušavamo u političku sferu gurati socijalističke ideje koje su do sada bile potpuno izbrisane iz političkog i medijskog prostora. Isto tako ulaskom u politička tijela dobijemo i proračunskog novca kojime se financiramo i taj novac onda upotrebljavamo u druge svrhe. Svi naši vijećnici koji nisu u teškom financijskom stanju svoju naknadnu od sudjelovanja u vijećima doniraju partiji.
- Jedna od vijesti što je došla do talijanskih medija je ona o promjeni imena Trga Maršala Tita u Zagrebu, možeš li nam malo opisati što se točno dogodilo?
Kako je lokalna koalicija između HDZ-a i gradonačelnikove stranke bila manjkava za napomenutu većinu u Gradskoj Skupštini, gradonačelnik je morao pristati na koaliciju s još jednom ekstremno desnom grupacijom čiji je jedini zahtjev bio micanje imena Trga Maršala Tita. Taj omjer se sada izmijenio jer je gradonačelnik tu grupaciju izbacio iz većine, no paralelno je uspio ‘nagovoriti’ nekoliko liberalnih političara da uđe u njegovu većinu te time ima omjer od 26 naspram 25 ruku u ovom lokalnom parlamentu.
Mjenjenje imena ulica i trgova, kao i devastacija antifašističkih i socijalističkih simbola i spomenika iz javnog prostora je proces koji traje još od secesije zemlje iz Jugoslavije. U Hrvatskoj je oštećeno ili uništeno više tisuća spomenika borcima protiv fašizma ili pak žrtvama fašističkog terora tijekom drugog svjetskog rata, od kojih su neki bili i s visokom kulturnom vrijednošću te priznati spomenici kulture i kulturna baština. Ekstremni desničari, koji su uvijek djelovali pod patronatom već navedenog ‘umjereno’ desnog HDZ-a, godinama rade na reviziji povijesti te uništavanju bilo kakvog pozitivnog naslijeđa socijalizma iz Jugoslavije, i to po stavu RF-a zato što se trenutačna polit-ekonomska elita nema čime u ovome društvu pohvaliti već samo destrukcijom već postignutog upravo u tom istom socijalizmu. Na udaru su i posljednji stupovi socijalne države, te nas čeka uništavanje socijaliziranog zdravstva, školstva i kulture. Industrija, banke i poljoprivreda su odavna prodani i uništeni, a i javna infrastruktura već polako prelazi u ruke krupnom kapitalu.
- A sada malo o ljevici, kakva je situacija u Zagrebu, a kakva na nacionalnom nivou?
Ljevica u Hrvatskoj je na jako niskim granama, ako oduzmemo liberalnu ‘Socijal’demokratsku partiju (SDP) koja se u pojedinim trenutcima ponaša više ekonomski desno od same desnice. Upravo je SDP zaslužan za takvo stanje. SDP nasljednik je Saveza komunista Hrvatske, slično kao što je to PD u Italiji. Ista stranka provela je ogroman zaokret devedesetih godina kao i mnoge slične partije koje su pripadale bloku socijalističkih i komunističkih partija u Europi. To je prvenstveno dovelo do zaokreta domaće svjetonazorske politike i ekonomije udesno, a u čemu je i sam SDP sa svoja dva mandata (2000.-2003., 2011.-2016.) na vlasti i sudjelovao. Oba mandata SDP-a obilježile su privatizacije i udar na radnička prava stanovništva, čime su samo nastavili ono što su prethodne vlade iz HDZ-a činile. U takvoj situaciji ljevica nema neku stranku oko koje bi se okupila nego mora graditi nove stranke i nove platforme iz kojih će djelovati. Upravo tako je nastala i Radnička fronta, kao platforma radnika i radnica, nezaposlenih, umirovljenika te studenata i učenika, kako bi artikulirali socijalističke, antisistemske i antikapitalističke politike.
Postoji nekoliko takvih stranaka i inicijativa, no sve su još uvijek relativno male. Upravo smo koalicijom svih takvih na lokalnoj razini u Zagrebu 2017., po prvi puta za ljevicu ostvarili bolji rezultat, te naša koalicija Lijevog bloka u Gradskoj Skupštini Grada Zagreba ima četiri zastupnika koji beskompromisno stoje na pozicijama ljevice. Isto stoji i za niže razine u Zagrebu gdje imamo mnoštvo vijećnika u mjesnim odborima i gradskim četvrtima, a tada se za glavni grad po prvi puta od secesije Hrvatske iz Jugoslavije dogodilo da imamo gradskog zastupnika/icu koji dolazi iz redova otvorene antikapitalističke partije. RF rotira svoga zastupnika u Skupštini svakih nekoliko mjeseci, a ja sam došao iza druga Mate Kapovića, te drugarica Miljenke Ćurković i Katarine Peović. Krajem ove godine u rotacijski mandat umjesto mene dolazi netko drugi.
- Što se tiče nacionalnog konteksta, znamo da su sljedeći izbori predsjednički i znamo da RF ima svoju kandidatkinju koliko su ti izbori važni?
Radnička fronta odlučila je Skupštinskom odlukom partije istaknuti svoju kandidatkinju prof.dr.sc. Katarinu Peović za predsjedničku kandidatkinju na idućim predsjedničkim izborima koji nam dolaze na kraju ove godine. To smo učinili prvenstveno svjesni u naše male šanse za zapaženiji rezultat, ali upravo iz razloga da se socijalističke politike napokon pojave i u mainstream krugu među buržoaskim političarima koji dolaze iz krugova moćnih stranaka ili pak krugova bliskim tajkunima koji su se obogatili u privatizaciji. Isto tako po prvi puta, od secesije Hrvatske iz Jugoslavije, stanovnici Hrvatske će imati mogućnosti glasati za socijalističku kandidatkinju, koja će svoju kampanju potrošiti pričajući o obespravljenima, iseljenima, nezaposlenima i blokiranima. Sama kandidatura dolazi kao najveći projekt RF-a od osnutka i angažirat ćemo znatne snage i sredstva u što bolji rezultat. Smatramo da sama kandidatura Katarine može doći kao jako dobar uvod u novo ujedinjavanje ljevice, ovaj puta za parlamentarne izbore koji nam dolaze po kalendaru iduće godine.
La disillusione 